radnici na cesti, imovina na bubnju - kraj tekstilne tvornice, jedine takve u biH
Zbog višegodišnjeg blokiranog računa i duga teškog više od sedam milijuna KM, Tvornica vunenih tkanina “Livtex” gurnuta je u stečaj. Radnici su, naravno, završili na cesti, a cijela imovina firme “na bubnju”.
No, da bude problem veći, zainteresiranih za kupnju proizvodnog dijela tvornice nema, pa u Livnu postoji velika bojazan kako bi taj stečaj mogao značiti i kraj te tekstilne tvornice, jedine takve vrste u BiH.
 |
| Foto: Dorian Horvat / CROPIX |
Naime, barem kada je riječ o proizvodnom dijelu tvornice, koji se prodavao u cjelini, u ponedjeljak na prvoj organiziranoj javnoj dražbi nije bilo ni jednog zainteresiranog kupca.
Početna cijena toga tvorničkog dijela iznosila je oko 11 milijuna KM. Sada navodno slijedi novi pokušaj prodaje, ali, kako doznajemo, po nešto nižoj početnoj cijeni.
Vladu nije bilo briga
Budući da je “Livtex” jedina tvornica takve vrste u BiH, veoma ozbiljno se postavlja pitanje je li on zaista i morao doživjeti takvu sudbinu. Uz malo više brige, mišljenja su dobro upućeni, ta je tvornica, ako ništa drugo, mogla proizvoditi tkaninu za domaću vojsku i policiju, odnosno za izradu njihovih odora, te ako u njoj nije moglo raditi oko 800 prijeratnih, moglo je njih stotinjak, kao i do prije tri godine.
- Županijska vlada nije bila zainteresirana za “Livtex” - ističe Frano Zoroja, predsjednik sindikalne organizacije te tvornice.
Međutim, Vlatko Zrilić, županijski ministar gospodarstva, kaže kako stvari ne stoje baš tako, iz jednostavnog razloga što županijska vlada nije bila u mogućnosti financijski sanirati tvornicu. Za to je trebalo izdvojiti oko devet milijuna KM, a ona toga novca nije imala.
Naravno, ovdje se postavlja pitanje što su prethodne županijske vlade poduzimale da “Livtex” ne dođe u takvu situaciju. Po svemu sudeći, ništa, osim što su postavljale svoje kadrove u Upravni odbor poduzeća i stalno “prale ruke” od svake odgovornosti. Tako se nikada nije ni pokušalo pripremiti tvornici za privatizaciju, a kamoli, još dok je bila aktivna, pokušalo pronaći njezina eventualnog kupca.
Značajno je, međutim, istaknuti i to kako je prije dvije godine u ime federalne vlade njezin resorni ministar Vahid Hećo izražavao spremnost da se “Livtexu” financijski pomogne kako bi se ta tvrtka izvukla iz krize.
No, netko je u toj priči očito zakazao: je li federalna ili županijska vlada, sada to više i nije toliko bitno.
Bitno je, naime, sada samo to da je sudbina “Livtexa”, čini se, objeručke prepuštena Stečajnom vijeću Općinskoga suda i stečajnom upravitelju Osmanu Džaferoviću iz Bugojna, te da ni jedan radnik ove tvornice još uvijek nema pravo ni na kakavu novčanu naknadu sa Zavoda za zapošljavanje jer se punih petnaest godina za njih nisu uplaćivali nikakvi doprinosi.
FRANO MIOČ