| Nemamo mi ništa protiv divljih konja, nego protiv vlasti koja nas ne štiti. Lipi su, nema šta, ali su meni lipše moje krave. Ne virujem da bi se iko javio za zaštitu naši krava ako ih budemo morali smicat radi konja, kažu ogorčeni seljaci |
| TEKST I SNIMKE PETAR MILOŠ |
Kada se Ružica Barišić iz sela Bogdašić kraj Šujice odlučila se za farmu i nabavila dvanaest muznih krava, računala je da će stočnu hranu osigurati s vlastitih njiva i livada na obližnjem Borovu polju.
I odmah se susrela s nerješivim problemom divljih konja koji obitavaju na Kruzima više Livna.
- Meni su prošlog lita divlji konji uništili ječam na dvadeset duluma - kaže Ružica.
- Dolazili su iz Općine Tomislav Grad i utvrdili štetu od pet tisuća maraka. Kad sam to pokušala naplatiti, slali su me od šaltera do šaltera, od Turističke zajednice, do šumarije i županijskog ministarstva poljoprivrede u Livnu, zvala sam i Sarajevo, ali nitko nije nadležan za divlje konje. A isti problem imaju i ostali farmeri: Frano Perković, Ivan Zrno, Mijo Šimić, Pere Mioč... Samo u Galečiću ima deset farma s više od sto krava. Mi od toga živimo - govori Ružica.
 |
Ružica Barišić: Kad državni konji pojidu moje žito,
niko se ni po prknu počešat |
- Ja sam u Općini Livno u ljutnji rek’o da ću konje pobit ako ih nađem u svome žitu - kazuje Mijo Šimić.
- A oni službenik veli: - Spremi onda tri iljade za svakog konja. U redu, kaz’o sam ja, ali di ću i komu te marke uplatit. Znači, oni imaju zakon koji će mene kaznit za konje, a nemaju kad meni triba namirit šćetu od konja.
Ljuti na vlast
Seljaci u Galečiću pripominju da isti problem imaju i poljoprivrednici u Zagoričanima i Potočanima kraj Livna. Na tom području obitava, po njihovoj procjeni, oko četrdeset konja, dočim ih na širem području prema Cincaru ima oko dvije stotine.
Livanjski podivljali konji pročuli su se i izvan granica BiH, a društva za zaštitu životinja apeliraju da se oni zaštite kao svojevrsni prirodni raritet.
- Nemamo mi ništa protiv divljih konja, nego protiv vlasti koja nas ne štiti - kaže Ružica.
- Lipi su, nema šta, ali su meni lipše moje krave. Ne virujem da bi se iko javio za zaštitu naši krava ako ih budemo morali smicat radi konja. Ako moja krava pojide susjedov kupus, ja to moram platit. A kad državni konji pojidu moje žito, niko se ni po prknu počešat.
- Divlji konji nam prave više šćete nego vukovi - dodaje Mijo.
- Jer po noći silaze u usjeve. Još vuk biži od čovika, a konji oće zubima i nogama na čovika ako ih pokuša istrat iz žita. Evo, svak’ od nas ima više kamiona stajnjaka, ali ga ne smimo izgonit na njive u Borovu polju i tamo išta sijat ili sadit.