Slobodna Dalmacija

Dobra suradnja hercegovačkih i dalmatinskih lovačkih društava rezultirala je atraktivnim mini turnirom u šijavici održanim u Osoju pokraj Posušja tik uz granicu s imotskom općinom u Republici Hrvatskoj. Nastupilo je desetak kombiniranih ekipa u popularnoj igri di se banak cipa, a vješti brzi prsti lete uz mnoštvo publike svih generacija u borbi za atraktivne nagrade od 100 KM, pršut i vino i posebnu atraktivnu nagradu - živoga pivca. Najbolji su bili Pavo Kutleša i Marin Šimić ,te Pero Kutleša i Frano Buljan. Pršut i vino su se zajednički konzumirali – igrači i publika, kao i velike količine ukusnog graha, a pivac je zakukurikao u Međugoju. Budući da prekogranična suradnja dobro funkcionira u kulturnom i turističkom pogledu, predstavnici Posušja, Imotskoga, Gruda, Međugorja i Širokoga Brijega potaknuli su izvrsnu ideju o formiranju gospodarske udruge na razini ove regije. Apsolutna potpora je izražena jer su brojna ista pitanja vezana uz narod s obje strane granice. Inače obnovljena etnokuća i guvno pokraj nje nekada za vršidbu žita obitelji Joze Kovača Grganovića, gastarbajtera, izuzetno je pogodna lokacija za različite glazbene, kazališne, sportske i likovne manifestacije. Mnogi su i emotivno vezani uz ove elemente, pa je lako okupiti ljude...

Zajednička snimka za uspumenu sudionika Prvoga međudržavnog turnira u šijavici u Osoju pokraj Posušja

U blizini je i brdo Nečajno uz koje je vezano prapovijesno razdoblje posuške kulture u rangu s vučedolskom kulturom - s nalazima keramičkih posuda iz vremena prije Krista.

Eko–etno trend je hit u regiji, osobito u Dalmaciji, pa eto i ovaj mali prilog je značajan u valoriziranju tradicionalnog folklornog blaga hercegovačkog krša. Obnoviti didovo ognjište – bio je moj životni san.

Drago mi je čuti i zaigrati šijavicu, ali nisam više tako spretan i brz za pobjede - dolaze mlađe generacije, pa nek’ nastave. Posebnu draž je imalo nekada za litru vina i mezu zaigrat. Nisu bili veliki ulozi, ali čast pobjede i glas o pobjedniku imao je posebnu težinu - reče nam Jozo Kovač Grganović, vlasnik obnovljene etnokuće stare više od dvije stotine godina.