Superodlikaši: Lijepo je otići vani, ali treba ostati kod kuće i pomoći našoj Hrvatskoj

Više od 200 petica i nijedna četvorka, baš tako od 1. razreda osnovne škole, izgledaju svjedodžbe i index 22-godišnje Anne Šušnjara iz Sinja, studentice splitskog FESB-a. Anna je jedna od 29 studenata Splitskog sveučilišta koju je za briljantan uspjeh čekom od 10 tisuća kuna nagradila Splitsko-dalmatinska županija. Presretna zbog nagrade, no skromna kad priča o sebi, Anna otkriva tajnu uspjeha:

- Volim učiti, ništa nema bez svakodnevnog sjedenja za knjigom, a moja je sreća što od malena imam sklonost matematici i fizici pa mi je to gradivo znatno bliže i draže – priča Anna.

Zato nije bilo dvojbe da nakon izvrsnog uspjeha u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju upiše ni više manje nego Studij elektrotehnike na FESB-u. S peticama i prosjekom 5,0 završila je tri godine preddiplomskog studija i sada se na četvrtoj godini opredijelila za smjer Komunikacijske tehnologije.

Studij, kaže Anna, nije lagan, no kad se nešto voli, onda je puno lakše.

– Navikla sam svaki dan učiti, nikada nisam bila kampanjac i ne volim ništa prepuštati slučaju, pogotovo uoči velikih ispita – iskreno će Anna.

Brat i sestra Lovre i Anna Šušnjara

Matematika u genima odlikaša iz ‘grada alkara’

S osmijehom sluša primjedbe o štreberima koji ne vide dalje od faksa i knjige i odmah ruši tabue.

– Obična sam cura, volim izaći vani navečer, zabaviti se s društvom, volim glazbu i ples - kaže Anna. Fakultet joj je na prvom mjestu, no uz to ima brojne druge zanimacije pa osim izlazaka voli pročitati dobru knjigu, pogotovo povijesnu i otići daleko od svijeta matematike.

Anna od prvoga studentskog dana živi u Studentskom domu u Splitu, ranije je češće išla do rodnog Sinja, no s vremenom obveza je u Splitu sve više. Ipak, s guštom dolazi u svoj “grad alkara” gdje su su mama Mladenka i tata Ivan uvijek uz nju i brata Lovru.

Mama je domaćica, uvijek brine o svemu, a tata, umirovljeni časnik HV-a, pravi je zaštitnik njoj i bratu. Njih dvoje, Mladenka i Ivan, posebno su ponosni na djecu, jer među superodlikašima i njihov je Lovre, student FESB-a. Od Anne je mlađi godinu, no na fakultetu je dvije iza nje i još se nije opredijelio za smjer. Ljubav prema matematici i fizici, čini se, obiteljska je tradicija, jer ni za Lovru nije bilo dvojbe oko upisa:

- Možda zbog sestre, možda zbog toga što volim matematiku i fiziku izbor je pao na FESB. Mislio sam se između FESB-a i Građevine i odlučio – kaže Lovre.

I on, poput sestre, jedinu tajnu uspjeha vidi u stalnom učenju i tek tada stižu zaslužene ocjene, u njihovu slučaju to su samo petice. Nađe li se uz učenje mjesta i za ljubav, brat i sestra ne otkrivaju, no njihov zagonetni smiješak kaže da srca i te kako znaju zatreperiti između dvaju predavanja i kolokvija. Novac od nagrade i te kako će im dobro doći, a što i kako nakon studija oboje odgovaraju:

- Lijepo je otići izvan zemlje, ali treba ostati tu, pomoći našoj Hrvatskoj. Nismo pesimisti, mislimo da će se za nas i druge mlade ljude bez obzira na uspjeh, posla biti i kod nas – uglas će Lovre i Anna Šušnjara. Isto misle i braća Udiljak, Mislav i Marko, odlični studenti ekonomije i prava. Stariji, 23-godišnji Mislav, nekad je uspješno igrao vaterpolo, no između sporta i studija ipak je prevagnuo fakultet:

- Nisam se mogao dovoljno posvetiti sportu i učenju pa sam se opredijelio za ekonomiju. Menadžment i marketing su mi oduvijek u krvi tako da s izborom fakulteta nisam imao nikakvih problema – govori Mislav.

Ostavili vaterpolo i dohvatili se knjige

Na početku studija u indeksu bi se znale “zaletjeti” i četvorke, no zadnje dvije godine Mislav reda samo odlične ocjene. Još malo ga dijeli do diplome, a nakon toga planira ostati u Hrvatskoj:

- Mislim da kod nas ima prostora za mlade ljude, ne bih volio ići izvan granice, to mi možda bude tek posljednja opcija – kaže Mislav. Uz fakultet najradije vrijeme provodi s djevojkom, a rekreativno se bavi sportom. Poput brata, uspješnu vaterpolsku karijeru prekinuo je i 20-godišnji Marko, student Pravnog fakulteta samo s peticama u indeksu:

- Igrao sam u juniorskoj reprezentaciji, no kako sport traži velika odricanja, nisam mogao paralelno učiti i trenirati. Kad završim studij volio bih postati sudac, a onda tko zna, možda u odvjetništvo. U svakom slučaju, želim ostati u Hrvatskoj – kaže Marko. Zbog iznimnog uspjeha, ovaj student 2. godine Prava dobio je i stipendiju “Zlatko Crnić”.

Trud, rad i podrška obitelji, mame Đurđice, domaćice, i tate Marija, umirovljenog pukovnika HV-a, te vjera u Boga, gura ove vesele momke naprijed. S novcem od nagrade možda će na putovanje, no najviše bi voljeli uložiti u sebe pa bi neki tečaj, kako kažu, jako dobro došao. A tada s peticama do diplome, željom za ostankom u Hrvatskoj i nadom da će im se ta želja i ostvariti. Ovi su odlikaši svojim uspjehom to svakako zaslužili.