Prespavala je svjetska prvakinja. Odmorila se. A potom je pokušala na miru razmišljati o onome što je napravila u Dohi. O novoj obrani svjetske titule. Ovog puta dvoranske.
- Samo moram reći o onoj posveti medalja. Rekla sam da je ova medalja za Bojana Marinovića, ali i za njega (pokazala je na oca Joška, op. p.). Svaka je medalja i za njega - rekla nam je Blanka Vlašić.
Novu titulu ni dan poslije nije sasvim procesuirala.
- Sada ništa ne razumim. Ogromno je pražnjenje, čim me tijelo nije htjelo slušati nakon pobjede, znala sam da sam prilično iscrpljena. Tko kaže da je s godinama lakše, laže. Pritisak je velik i kad si favorit to je teže. Samo imaš malo više iskustva. A ja sam na svakom natjecanju favorit. Osim toga, napadam svjetski rekord, a to je svaki skok kao dva. Tek će mi vjerojatno u Splitu sve sjesti na pravo mjesto.
No, ne žuri se previše.
- Ovdje mi je tako lijepo da mi je i žao što idem kući. Nije to zbog samog mjesta. Nego si u miru, a kupaš se nakon hladne Europe. Toplo je, natjecanje sam odradila kako treba. A kad dođem kući mi je veliki stres, dok operem robu, javim se svima, vratim se na nultu poziciju, imam snimat za Lidl, s Oliverom tri dana...
- Ha, bit ćete vi 'gori’ nego ja! Svi četvero - ubacio se u priču Joško Vlašić misleći na pedantno isplanirani raspored svoje kćerke.
U Dohi bi Splićanka rado došla u posjed i neke nekretnine.
- Ludilo bi mi došlo da ovdje imam neki prostor za bijeg.
Plan za odmor, ipak, još nije sasvim razrađen.
- Nemam nikakav posebni plan.
Zbog dobrog osjećaja, naravno i potpisanog ugovora s IAAF-om, vratit će se Blanka rado u Dohu i na početak Dijamantne lige u svibnju.
- Čim se kupam, a kući još nije vrijeme za to, dobro je. Opuštena je atmosfera, još nema ni tolikog pritiska.
I sada je u dvorani nakon finala atmosfera bila jako opuštena, a Amerikanka Chaunte Howard Lowe bila je jedna od najrasplesanijih te je bodrila Splićanku te gledatelje učila kako će za nju pljeskati.
- Chaunte je stvarno OK cura. Bez trunke zla u sebi. Puna je ljubavi za sve oko sebe i širi jako pozitivnu energiju.
Napada na svjetski rekord u Kataru nije bilo, kao ni onog “pogleda koji ubija” kakav smo vidjeli u Splitu nakon neuspješnih pokušaja na visini od 209.
- To je bilo i u Banskoj. Zato što više nije stvar samo napast i biti sretan zbog samog napada. Sada bih to mogla i skočiti i ta se motivacije ne može usporediti ni sa čime. U Splitu je bilo posebno strašno, bila sam uzbuđena da su mi se noge tresle.
Za tu se visinu treba poklopiti jako puno čimbenika.
- Baš sam rekla kako je za skočiti svjetski rekord potrebno natjecanje kao u Zagrebu. Ili na velikim natjecanjima s jednim ili dva dana između. Kad pobijediš, to je veliko kao kuća. I teško je onda biti dovoljno svjež za druge stvari.
- U Dohi me sve napustilo onog trenutka kada sam pobijedila. Tijelo je jednostavno reklo fajrunt, dosta je za ova dva dana. No, svjetski rekord nije lako skočiti jer natjecanje traje dugo i moraš sačuvati svježinu nakon pobjede za nove skokove.
U glavi Blanka nema razrađen scenarij natjecanja koje bi ju dovelo do tog uspjeha.
- Ma ne. Nemam ja neku projekciju, nisam ja uopće takva.
Tijekom čitave zime bila je u fantastičnoj formi.
- Uvijek sam u jako dobrom stanju. Sad sam, eto, u formi, a neću to moći iskoristiti jer je sezona gotova. Sve se svodi na nijanse koje samo ja osjetim, pa ako se poklopi da sve iskoristim onda je skok nešto veći. Puno je lakše raditi ovaj posao kad se osjećaš da u svako doba godine možeš preskočiti dva metra. Nitko ne radi kao mi. Mi smo pioniri ovakvog rada. Nećemo se vraćati u proljeće na bazične treninge, njih sam odradila sa 15-16 godina. Sada treniramo specifično. Ne mogu napraviti niti jedan sklek, ali mogu preskočiti dva metra.
Ove je zime nedostajalo velikih obračuna s Njemicom Arianom Friedrich.
izbjegava Blanku?
- Nisam ja bježala od dvoboja, pa nisam ja kriva. Željela sam doći u Karlsruhe, no nisam dobila zeleno svjetlo. Željela san da ona dođe u Split, opet nije došla. Nadam se da se to neće ponoviti i iduće godine jer je u Karlsruheu odlična podloga. Tamo je skočen i prethodni svjetski rekord u dvorani (207).
- Nekome nije bilo u interesu da Blanka dođe i tamo pobijedi - dodao je Joško Vlašić.
Tijekom zime nije bilo u akciji Ane Čičerove, čeka se povratak Tie Hellebaut, ozdravljenje Ariane Friedrich. Ljeto bi moglo biti jako zanimljivo.
- To što njih nije bilo sada znači da nisu bile ni spremne skakati na velikoj razini. Nema tih priča što bi bilo kad bi bilo. To ljudi često zaborave. Jako je važno doći na veliko natjecanje spreman i zdrav. I biti u ulozi favorita. One koje nisu došle u mome razmišljanju nisu skočile niti početnu visinu i to je to - rekla je Blanka i dodala:
- Na ljeto gledam samo iz perspektive prema sebi. Ako sam imala odličnu dvoransku sezonu, gledam da bi se moglo to lijepo nadograditi, jer do sad je uvijek nakon dobre zime ljeto bilo ludilo. Moglo bi se ove godine stvarno lijepo, lijepo nadograditi.
A vreli mjeseci ponudit će i priliku da Splićanka konačno uzme i europsku titulu u Barceloni.
- Skok u vis je europska disciplina. Ne znam. Tako se poklopilo. No, ne bih mijenjala niti jedan svoj uspjeh za nešto drugo - na koncu je zaključila Blanka.
pero smolčić