"Gospodo iz APN-a, biste li vi jeli juhu u koju kaplje kišnica?"

– Ova Ljerka odbrusila nam je da šta smo mi očekivali za 900 eura – ogorčeni su stanari, i to je bilo jedno od prvih pitanja za nju nakon što je “malo vijeće” izišlo pred ljude.
– Nikad nikome to nisam rekla – odgovara Horvat, dok se njoj pretpostavljeni Čukelj želi izvući od nasrtaja stanara i novinara:
– Nije ovo press-konferencija! Nemamo mi šta izjavljivati dok ne vidimo šta je sve na stvari.

Situaciju je smirio poziv na hitan sastanak u prostorije tvrtke “Corrigo”, koji će potrajati gotovo dva sata, opet iza zatvorenih vrata za javnost, i nakon kojega će svi izići s već dobro poznatim odgovorom u sličnim situacijama: “Nitko nije kriv!”

Ni projektant, ni izvođač, ni podizvođač, ni nadzor, ni investitor... A tko će platiti štetu? Vodstvo APN-a tvrdi da je izvođač radova iz Vrgorca dužan “zakrpati” zgrade u što kraćem roku, jer garancija je dvije godine. Ako ne bude htio, oni će, obećao je Čukelj, povući bankovno jamstvo i o njihovu trošku odabrati novog izvođača.

Nadzor radova obavila je tvrtka “Gim Company” iz Zadra, čiji predstavnik Nenad Šužberić kaže kako je manje-više sve bilo u redu nakon završetka.
– Ovakvu buru i ekstremnu hladnoću zbog koje se sve dogodilo nismo mogli pretpostaviti – kaže novinarima i tvrdi kako on ne zna zašto izvođač radova nije na vrijeme reagirao, odnosno je li imao nalog iz APN-a.

Stanari tvrde da su o svemu izvještavali Agenciju brojnim e-mailovima i telefonskim pozivima, a to potvrđuje i Milan Raič iz “Corriga”, čija tvrtka ima i dokaze o tome zajedno s više od 500 fotografija. Unatoč dokazima, u APN-u se “prave Englezi”. Doznajemo da su još u kolovozu također bili u Makarskoj, a u studenome su donijeli odluku o gradnji burobrana od pleksiglasa za sjeverne ulaze na zgradama. Platili su ih 248.985 kuna plus PDV, a oni uopće ne štite vrata. Stanari se kunu da je to moglo koštati 60-ak tisuća kuna i da je moglo biti napravljeno kako spada. A ovako, parlafoni zvižde, alarm se pali kako mu je volja i nitko ga ne zna ugasiti, liftovi uglavnom ne rade, prozori ne dihtaju, stropovi su mokri, stubište je poput akvaparka...

Nenad Šužberić imao je volje na poziv stanara opet obaviti nadzor, pa je najprije vidio rupe u stropu otvora za dizalo, a zatim se popeo na vrh jedne od zgrada s nekolicinom stanara, projektantom Matom Žajom iz splitske tvrtke “VV-projekt” d.o.o. i glavnom inženjerkom “Građevnog” iz Vrgorca Marinom Šalinović. Kuckali su, gledali, “kacavidom” odvrtali...
– Evo, ovdje je problem, tu voda ulazi – pronašao je šupljine u jednim raštelama za ventilaciju.

– Ove druge su u redu, jer tu se vidi trajno elastični kit. Evo ga, ondje uđe puno vode, ovdje malo. Kad se tu na krovu stvori jezero, uđe i ovdje – pokazuje nadzornik.

Projektirano je kako valja, odlučan je Žaja i siguran da ništa nisu krivi.

A da se na javnim natječajima izvođači radova biraju samo na temelju najniže cijene, a ne i kvalitete, znaju već i vrapci na granama. Pa naravno, živ-živ, uvijek je netko ipak kriv! Teško će se, doduše, prevarenim vlasnicima stanova, koji žive pod općom opasnosti za zdravlje, itko dovoljno iskupiti.