Nekome se to možda i neće učiniti bogznakakvim postignućem u 21. stoljeću, ali pažljiviji čitatelji Slobodne Dalmacije sjetit će se sve sile tekstova, reportaža i komentara posvećenih Poljičanima, koji, premda doslovno leže na Cetini, sve do jučer nisu imali vodovod ni pitku vodu, te će shvatiti o kakvom se civilizacijskom dosegu radi.
Žeđi u gornjopoljičkom kraju je, dakle, napokon došao kraj. Magistralni cjevovod je zgotovljen, u utorak je, bez velike ceremonije i pompe, u rad pušteno prvih deset kilometara primarne vodovodne mreže, uključujući i precrpnu stanicu i vodospremu, dok će kod preostalih deset kilometara voda poteći do kraja mjeseca. Čim svi papiru budu uredni.
- Nema nikakve sumnje da je ovo povijesni trenutak za mještane Gornjega i Donjega Doca, Trnbusa i svih okolnih sela. Desetljećima su čekali vodu i sada su je, evo, napokon dobili. A to znači da su dobili i priliku za novi život, jer bez vode nema života, a ovaj junački kraj, koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio gotovo istrijebljen, zaslužuje živjeti - nadahnut je Neven Lelas, direktor omiškoga ‘Vodovoda’.
U rad je, napomenimo, puštena samo primarna vodovodna mreža, uključujući i hidrante s kojih će mještani Gornjih Poljica do daljnjega moći besplatno ‘grabiti’ vodu, dok će ona sekundarna, odnosno spajanje svake pojedine kuće, uslijediti najesen.
- Prvi zaseoci, za koje imamo sređenu dokumentaciju, vodu će, pa tako i sve preduvjete za spajanje, dobiti u deseti mjesec. A ostali će ipak morati pričekati da svi projekti budu zgotovljeni. No, to čekanje je ništa prema godinama koje su do sada bile potrošene na čekanje - zaključuje Lelas.
MARIN KATUŠIĆ
