Desetljećima Šibenčani grintaju kako je neuređena i neiskorištena Tvrđava sv. Mihovila, kaštel na kojem se zametnuo ovaj grad, a bar zadnjih pedesetak godina u raznim planiranjima, idejama, maštanjima tamo vide jedno te isto: ljetnu pozornicu. I kad se nešto počelo kretati u tom pravcu - eto ga vraže!
Javna tribina na kojoj su konzervatori, gradska vlast i najposlije autor idejnog rješenja sa svih aspekata predstavili ideju, koja se konkretizirala više nego ikada do sada, posjet je bio malo više nego polovičan. A, rekoše neki, možda i nije najbolje rješenje da tamo bude ljetna pozornica...
Ipak, tribina o Sv. Mihovilu bila je uspješna jer se razložno razgovaralo i slušalo.
Dakle, projekt Sv. Mihovil, s idejnim rješenjem Tomislava Krajine za ljetnu pozornicu, ušao je u uži izbor među onima koji računaju na tehničku podršku u apliciranju za nepovratna sredstva EU fondova.
Da projekt nije sadržavao idejno rješenje, odnosno buduću funkciju Sv. Mihovila kao ljetne pozornice, tada ne bi mogao biti ponuđen, jer Europa ne predviđa novac (samo) za zaštitu i obnovu spomenika, nego njihovo stavljanje u - da pojednostavnimo - poslovnu funkciju.
Ili: samo zato što će biti ljetna pozornica, Sv. Mihovil će biti i obnovljen u cijelosti - na sreću i radost struke (konzervatora) i korisnika (građana i umjetnika). A ako sreća bude potpuna, dogodit će se to novcem Europe. Ono što je izazvalo najviše zanimanja i suprotstavljenih tonova, bio je kapacitet ljetne pozornice. Uz, praktički, neveliku scenu (oko 250 “kvadrata”) veže se veliko gledalište u rasponu od oko tisuću do tisuću četiristo mjesta.
Hoće li Šibenik uvijek imati programe za tisuću i pol ljudi u publici? Ako ih bude upola, to je i dalje dobar posjet, ali program će se odvijati pred polupraznim gledalištem! Što i nije neka sreća, ni za izvođače ni za publiku...
Jasno je, postoji nešto što se zove režim korištenja; sigurno će buduća šibenska ljetna pozornica imati menadžment, on će na to vrhunsko mjesto dovoditi optimalno kvalitetne i respektabile programe koje će htjeti vidjeti i više od tisuću i pol ljudi. Ali, bit će i onih drugih, manjih programa; komorni, naravno, ne trebaju ni računati na tu scenu.
I, što je najvažnije, gledalište koje zauzima gotovo sav volumen platoa tvrđave, nekako ga pojede iznutra, a uz fascinantan pogled sa šetnice, koja je po novome zamišljena u svih 360 stupnjeva, i isti takav pogled iz samog gledališta na more i zapad, nije zanemariv ni pogled i doživljaj tvrđave na nju - iz nje same.
Bilo bi idealno kad bi gledalište bilo kompozitno, odnosno kad bi moglo biti i manje, a prema potrebi - i veliko. Autor projekta Tomislav Krajina kaže kako su to elementi o kojima se dade razmišljati, odnosno o kojima sam razmišlja.
Dogradonačelnik Vidović kaže da se razgovaralo i o “teleskopskim” tribinama, ali je to preskupo. Što će biti, o tome će se, naravno, pisati u nastavcima i na ovim stranicama... Tek, čim se dira u graditeljsko naslijeđe, to ne može proći bez bezbroj burnih reakcija.
Jordanka Grubač / Epeha
Bez natječaja - silom prilika
Svakako je velika šteta što za idejno rješenje nije napravljen natječaj, i sam arhitekt Krajina reći će da je natječaj najoptimalnija forma. Dogradonačelnik Vidović kaže da za natječaj nije bilo vremena, i jedini način da se Sv. Mihovil ukrca u vlak EU fonda IPA Bri (počinje “voziti” negdje u razdoblju od lipnja do rujna) bio je poziv jednom autoru. I to za Sv. Mihovila kao ljetnu pozornicu.
|
Pozornica je manji dio investicije
Projekt Sv. Mihovila stajao bi između sedam i devet milijuna kuna, od toga ljetna pozornica oko dva milijuna. Šibenik bi dobio do kraja uređenu tvrđavu s ljetnom pozornicom koja je najmanji dio investicije i može se jednom gotovo “izbrisati gumicom”. Dočim će obnovljena tvrđava, o čemu sada možemo tek sanjati, ostati zauvijek.
|