 |
| Prizor iz današnje neuredne i neuređene lučice Vrnaža
Nikša Stipaničev / Cropix |
Šibenik, grad bez gradske, odnosno sportske lučice, što je svakako fenomen u današnje vrijeme ekspanzije nautičkih djelatnosti i novog odnosa i promišljanja mora, mogao bi u dogledno vrijeme dobiti dvije takve lučice.
Prva u čije je pripreme ušla već prošla gradska vlast je ona uz predio Dolac, u Pekovcu, tradicionalnom ali divljem privezištu Šibenčana. Druga lokacija je u nasuprotnom dijelu luke, uz poluotok Mandalinu, u uvali Vrnaža, koja je također tradicionalna ali divlja, neugledna, ružna i devastirana lučica domicila.
Prirodno je da obje lokacije, koje će sasvim izvjesno biti uređene kao nautičke lučice, privlače pažnju poslovnog svijeta i investitora. Upravo je Vrnažu mladi šibenski poslovni čovjek
Stanko Kandić zamislio kao mjesto za realizaciju svoga projekta ekološke marine koja bi onda, ako njegova zamisao prođe, postala model za cijeli Jadran.
- Osnovna ideja je izgradnja i korištenje luka nautičkog turizma prema svjetskim ekološkim standardima, pri čemu bi se pomorsko dobro eksploatiralo s maksimalnim stupnjem ekološke osviještenosti.
Moj je projekt podržao Institut “Ruđer Bošković” - Zavod za istraživanje mora, dobili smo podršku Ministarstva mora, Ministarstva zaštite okoliša, Ministarstva gospodarstva, a Fond za energetsku učinkovitost pristao je subvencionirati projekt! Vrnaža me zanima zato što je pred usvajanjem DPU-a i izrade studija utjecaja na okoliš i što već tradicionalno ima status lučice među mještanima Mandaline i Šibenčanima - kaže Kandić.
No što bi podrazumijevala Kandićeva ekomarina?
Ona podrazumijeva, kaže Kandić, isključivo korištenje ekoloških materijala u izgradnji, korištenje obnovljivih izvora energije i rješavanje prihvata svih vrsta otpadnih voda, odnosno, cjelokupnu infrastrukturu okrenutu ekologiji.
Na svakom vezu bile bi postavljene instalacije za iskrcaj svih vrsta onečišćenih tekućina, od brodskih otpadnih i sanitarnih voda do ulja, u marini bi se koristile ekološke boje za podvodne dijelove, bili bi postavljeni solari i štedna rasvjeta.
Postojao bi i sustav za reciklažu, odnosno pročišćavanje otpadnih voda koje bi se koristile kao tehnološka voda u samoj marini. I to nije sve.
U zamišljenoj ekomarini u šibenskoj Vrnaži Kandić namjerava formirati i edukacijski centar „Ruđera Boškovića“ i za javnost - prezentacijom poželjnog ponašanja na moru - i za struku.
Znanstvenici bi, naime, bili uključeni već od trenutka eventualnog stjecanja koncesije, kako bi pratili stanje i kako bi rezultate znanstvenih istraživanja stanja mora i okoliša ekomarine mogli uspoređivati s onima prije izgradnje marine i s klasičnim marinama duž Jadrana.
Ideja ekomarine ide dotle da iz njenih servisnih i trgovinskih službi - trafike, prodavaonice hrane, brodskih rezervnih dijelova... – ne bi izišla niti jedna najlonska vrećica, nego samo one od razgradivog ekološkog materijala! Kandić kaže da ekomarine imaju poseban smisao upravo u Šibenskom zaljevu, jednom od pet zaštićenih područja s obzirom na rizik od onečišćenje i postojanje dvaju nacionalnih parkova u okruženju.
- U Vrnaži su planom predviđene dvije luke, jedna nautička s 200 vezova i druga sportska, također s 200 vezova. Danas vam je najlakše riješiti financiranje tih projekata i to sam rješio, jer svakome je jasno da je to profitabilna djelatnost.
S projektom ipak idem i na EU fondove da na neki način amortiziram troškove, jer jasno je da i u izgradnji postoje razlike u ulaganjima između komercijalne, klasične marine i ekološke marine. Kad bi ovakav projekt marine prošao na natječaju za koncesiju, značilo bi to da je prošao i cijeli jedan sustav i novi način promišljanja jadranskih marina - zaključuje Stanko Kandić.
Jordanka Grubač / epeha