Prošlih sam dana, nakon duljeg vremena, putovala preko Bosne do Vojvodine pa sam se, prolazeći pored Bugojna, Viteza, Travnika i onih tvorničkih dimnjaka u Zenici, vratila u davnu prošlost. Zar još negdje ima malčika? Sjetila sam se i onog vica kad njemačka obitelj s kamp-prikolicom kreće na put do Grčke preko Jugoslavije, a prije toga doznaje kako će voziti kroz Sloveniju, koja je civilizirana, pa kroz Hrvatsku, koja je nešto manje razvijena, ali još itekako u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, kroz koju se, rekoše im, nipošto ne smiju zaustavljati. Bit će to vožnja lošim cestama kasno noću, a narod je jako zaostao i divlji. Negdje iza Bihaća na cestu pred njih iskoči muškarac. Stoooj, zavikne pa izvadi cigaretu i zamoli motima vatre na automobilski far. Nijemci se stadoše čuditi i smijati...