"Nedodirljivi" su 2011. načinili Erica Toledana i Oliviera Nakachea jednim od najtražnijih francuskih redatelja i scenarista novog milenija. Na valu uspjeha kinohita "Intouchables" dvojac Toledano-Nakache stvorio je karijeru šarajući od komedije do drame, od "Sambe" do "Neobičnih života".
Imena ovih filmaša "prodaju" film na plakatu, posebice uz podsjetnik na "Nedodirljive", tako i njihov novi projekt "Teška godina" ("Une année difficile"/"A Difficult Year"). "Teška godina" predstavlja Toledanov i Nakacheov povratak komediji, premda se to možda ne bi reklo po naslovu i uvodnoj montaži.
Naslov sugerira tešku dramu, a prolog filma je u skladu s time. Naime, pratimo montažu televizijskih klipova kako se izaslanici francuske vlade kroz prošlost (npr. 1976., 1996., 2013.) obraćaju naciji i govore varijaciju na temu "Bila je teška godina". Potom Toledano i Nakache orkestriraju urnebesnu "Black Friday" ludnicu, srećom ne i onako suludu kao Eli Roth u također prošlogodišnjem "Crnom petku".
Stampedo kupaca ulijeće u prodavaonicu ne bi li uzeli TV s ravnim ekranom po sniženim cijenama. Jedan od njih je Albert (Pio Marmaï; nova "Tri mušketira") koji grabi televiziju i odlazi je prodati kod Bruna (Jonathan Cohen; "Asterix i Obelix: Srednje kraljevstvo"), taman kad je ovaj ostao bez svega zbog dugova.
Albert i Bruno upoznaju čovjeka koji pomaže ljudima s velikim dugovima (Mathieu Amalric; "Zrno utjehe"), ali i odlaze na sastanak grupe mladih aktivista za zaštitu okoliša koje smo vidjeli u uvodnoj sceni kako uzvikuju parole da žele "podignuti svijest i stati na kraj prekomjernoj potrošnji" koju "simbolizira crni petak".
Bruno i Albert tu su ponajprije došli zbog mukte ića i pića, ali potonjem će se svidjeti vođa grupe kodnog imena Kaktus (Noemie Merlant; "Portret djevojke koja izgara"), toliko da se odluči pridružiti aktivistima i nagovori kompanjona. Toledano i Nakache račvaju film na komediju karaktera, rom-com i društvenu i političku satiru na temu konzumerizma ("danas je sve roba", "idite u kupnju nakon što ste jeli", "prije kupnje duboko udahnite").
To se pokazuje prekomjernim da bi priča bila izbalansirana kao u "Untouchables", naročito kad se svemu tome pridoda i aktivizam ("vrijeme je za promjene, klima je bitna, Zemlja ima svoje granice"). No, "Teška godina" se gleda lako i sa zanimanjem, zabavna je i dobro glumljena, svakako iznadprosječna francuska komedija na hrvatskom kinorepertoaru nerijetko rezerviranom za svakojake komične blesavoće "made in France" u prosjeku od jedne do dvije i pol zvjezdice.
Glumci su raspoloženi i među njima ima kemije (čak i više na komičnoj relaciji Marmaï-Cohen nego romantičnoj Marmaï-Merlant), a redatelji su na mahove zaigraniji nego ikad. Režirajući scene protesta Toledano i Nakache preuzimaju štafetu od Robina Campilla ("120 otkucaja u minuti"), a redateljski duo pokazuje da gleda i novije nefrancuske filmove.
Jedan snoliki trenutak orkestriran je tako da se romantično-aktivistički nastavlja na ključnu scenu "Najgore osobe na svijetu" Joachima Triera. Romansa i aktivizam subverzivno su spojeni u šetnji i plesu po opustjelom gradu sa zatvorenim trgovinama i bez prometa na ulicama kao u doba korone.