stdClass Object
(
[id] => 1383804
[title] => ‘Bezgrešna‘: U ime oca i sina i Sydney Sweeney
[alias] => bezgresna-u-ime-oca-i-sina-i-sydney-sweeney
[catid] => 286
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
"Blagoslovi me, Oče, griješila sam", kao da poručuje zvijezda trenutka Sydney Sweeney s plakata horora “Bezgrešna” (“Immaculate”). Prezgodna glumica s “tijelom za grijeh” glumi djevičansku časnu sestru većinom zakopčanu do grla i subvertira vlastiti imidž nove seks-bombe, ali s namigom.
“Grešnoj” Sydney Sweeney, koja je karijeru započela hororom (“Odjel straha” Johna Carpentera), trebala je ova uloga i projekt kao što je “Bezgrešna” nakon nastupa u filmu “Reality”, budući da je navikla gledatelje na razgolićavanje bujnih grudi pred kamerom, od dramske serije “Euforija” do erotskog trilera “Voajeri”, pa čak i romantične komedije “Samo ne ti”.
---
FILM: Immaculate; horor; SAD, 2024. REŽIJA: Michael Mohan ULOGE: Sydney Sweeney, Alvaro Morte DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: *** ½
---
Glumica pokazuje da ima i “glavu za posao”, ne samo “tijelo za grijeh”, odigravši i ulogu producentice filma u kojem se njezin lik, časna sestra Cecilia, u konačnici zalaže za devizu “moje tijelo, moj izbor” i bori se protiv religioznih fanatika i patrijarhalnih konzervativaca s obje strane ekrana (odatle onaj “namig” gore), dok je njezina borba za pravo na žensku slobodu i tjelesnu autonomiju prepoznatljiva od Amerike do Hrvatske.
Metakomponenta u paketu s dojmljivom glavnom ulogom mlade zvijezde i nezaboravnim završetkom čini “Immaculate” iznadprosječnim natprirodnim hororom religiozne vrste (boljim od mnogih novijih predstavnika žanra, kao što su “Obred”, “Časna”, “Đavolji plijen”, “Papin egzorcist” i “Časna II”), a možda bi ostavljao i (još) bolji dojam da ne dolazi u kina poslije superiornog i postavkom vrlo sličnog “Prvog pretkazanja”, s kojim bi mogao tvoriti “double bill”.
Časna Cecilia također dolazi iz Amerike u Italiju, u osamljeni samostan gdje se odvijaju čudne stvari kao u sirotištu u “First Omen”. Jasno je to od uvodne scene i neuspjelog paničnog bijega mlade časne iz samostana (Simona Tabasco); nesretnicu hvataju opatice s crvenim maskama na licu i zakapaju je živu.
---
---
Svatko tko je gledao slične horore sluti da bi Cecilia mogla zauzeti njezino mjesto i da joj prijeti slična sudbina ako se ne bude podredila volji glavne časne sestre (Dora Romano) i svećenika Sala Tedeschija (Alvaro Morte; Profesor iz serije “Kuća od papira”). Ominozna glazba i noćna mora (časne s crvenom maskom uvlače se Ceciliji u snove) sugeriraju takvo što.
Ipak, Cecilijina je vjera neupitna otkako je kao klinka preživjela nesreću, utapanje na zaleđenom jezeru, kad su je oživljavali sedam minuta. “Znam da me Bog spasio s razlogom”, govori Cecilia koja je stigla u samostan “kao da su je anđeli izručili ravno s neba”. Je li taj “razlog” bezgrešno začeće na tragu Blažene Djevice Marije? Jer Cecilia ubrzo misteriozno zatrudni (dijete u njezinoj utrobi začeto je bez grijeha) i ona doznaje da mora “ostati ovdje dok se ne rodi Spasitelj”.
Nakon što je u prethodnoj suradnji s glumicom “The Voyeurs” poželio oživiti voajerske erotske trilere devedesetih poput “Slivera”, redatelj Michael Mohan bildanjem zlokobne atmosfere nastoji evocirati još starije horore od kraja šezdesetih do početka osamdesetih, kao što su “Rosemaryna beba” Romana Polanskog, “Pretkazanje” Richarda Donnera, “Suspiria” Darija Argenta i “Opsjednutost” Andrzeja Zulawskog, uz natruhe modernog “elevated horrora” tipa “Sveta Maud” Rose Glass.
---
---
Međutim, “Bezgrešna” istinski živne tek u trećem činu, kad Mohan pronađe inspiraciju u ekstremnim francuskim filmovima strave (“Carski rez”) i prizemlji nadnaravni religiozni horor, uroni ga do guše u krv i načini nesvakidašnje brutalnim, osiguravajući simultanu transcendenciju žanra i glavnog ženskog lika u scenama kakve bi teško ostale netaknute u nekom “mainstream” studijskom projektu (“indie” kompanija Neon stoji iza “Osvete”, “Parazita”, “Titana”, “Zločina budućnosti” i “Bazena beskraja”).
Luda i nezaboravna završnica, od koje bi se neki gledatelji mogli prekrstiti, poprilično je nasilna i provokativna u redateljskoj/glumačkoj egzekuciji i “Immaculate” se, ako ništa, isplati pogledati samo da dočekate finale kad Cecilia doživljava slom, ali i izdržava nadljudske napore.
Mohan režira ključnu scenu agonizirajućeg poroda u neprekinutom kadru i prizor Cecilije s licem premazanim krvlju kako primordijalno vrisne iz petnih žila zasigurno će postati jedna od ikoničkih slika modernog horora i okruniti glumicu za “kraljicu vriska”. U ime oca i sina i Sydney Sweeney.
"Blagoslovi me, Oče, griješila sam", kao da poručuje zvijezda trenutka Sydney Sweeney s plakata horora “Bezgrešna” (“Immaculate”). Prezgodna glumica s “tijelom za grijeh” glumi djevičansku časnu sestru većinom zakopčanu do grla i subvertira vlastiti imidž nove seks-bombe, ali s namigom.
“Grešnoj” Sydney Sweeney, koja je karijeru započela hororom (“Odjel straha” Johna Carpentera), trebala je ova uloga i projekt kao što je “Bezgrešna” nakon nastupa u filmu “Reality”, budući da je navikla gledatelje na razgolićavanje bujnih grudi pred kamerom, od dramske serije “Euforija” do erotskog trilera “Voajeri”, pa čak i romantične komedije “Samo ne ti”.
---
FILM: Immaculate; horor; SAD, 2024. REŽIJA: Michael Mohan ULOGE: Sydney Sweeney, Alvaro Morte DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: *** ½
---
Glumica pokazuje da ima i “glavu za posao”, ne samo “tijelo za grijeh”, odigravši i ulogu producentice filma u kojem se njezin lik, časna sestra Cecilia, u konačnici zalaže za devizu “moje tijelo, moj izbor” i bori se protiv religioznih fanatika i patrijarhalnih konzervativaca s obje strane ekrana (odatle onaj “namig” gore), dok je njezina borba za pravo na žensku slobodu i tjelesnu autonomiju prepoznatljiva od Amerike do Hrvatske.
Metakomponenta u paketu s dojmljivom glavnom ulogom mlade zvijezde i nezaboravnim završetkom čini “Immaculate” iznadprosječnim natprirodnim hororom religiozne vrste (boljim od mnogih novijih predstavnika žanra, kao što su “Obred”, “Časna”, “Đavolji plijen”, “Papin egzorcist” i “Časna II”), a možda bi ostavljao i (još) bolji dojam da ne dolazi u kina poslije superiornog i postavkom vrlo sličnog “Prvog pretkazanja”, s kojim bi mogao tvoriti “double bill”.
Časna Cecilia također dolazi iz Amerike u Italiju, u osamljeni samostan gdje se odvijaju čudne stvari kao u sirotištu u “First Omen”. Jasno je to od uvodne scene i neuspjelog paničnog bijega mlade časne iz samostana (Simona Tabasco); nesretnicu hvataju opatice s crvenim maskama na licu i zakapaju je živu.
---
---
Svatko tko je gledao slične horore sluti da bi Cecilia mogla zauzeti njezino mjesto i da joj prijeti slična sudbina ako se ne bude podredila volji glavne časne sestre (Dora Romano) i svećenika Sala Tedeschija (Alvaro Morte; Profesor iz serije “Kuća od papira”). Ominozna glazba i noćna mora (časne s crvenom maskom uvlače se Ceciliji u snove) sugeriraju takvo što.
Ipak, Cecilijina je vjera neupitna otkako je kao klinka preživjela nesreću, utapanje na zaleđenom jezeru, kad su je oživljavali sedam minuta. “Znam da me Bog spasio s razlogom”, govori Cecilia koja je stigla u samostan “kao da su je anđeli izručili ravno s neba”. Je li taj “razlog” bezgrešno začeće na tragu Blažene Djevice Marije? Jer Cecilia ubrzo misteriozno zatrudni (dijete u njezinoj utrobi začeto je bez grijeha) i ona doznaje da mora “ostati ovdje dok se ne rodi Spasitelj”.
Nakon što je u prethodnoj suradnji s glumicom “The Voyeurs” poželio oživiti voajerske erotske trilere devedesetih poput “Slivera”, redatelj Michael Mohan bildanjem zlokobne atmosfere nastoji evocirati još starije horore od kraja šezdesetih do početka osamdesetih, kao što su “Rosemaryna beba” Romana Polanskog, “Pretkazanje” Richarda Donnera, “Suspiria” Darija Argenta i “Opsjednutost” Andrzeja Zulawskog, uz natruhe modernog “elevated horrora” tipa “Sveta Maud” Rose Glass.
---
---
Međutim, “Bezgrešna” istinski živne tek u trećem činu, kad Mohan pronađe inspiraciju u ekstremnim francuskim filmovima strave (“Carski rez”) i prizemlji nadnaravni religiozni horor, uroni ga do guše u krv i načini nesvakidašnje brutalnim, osiguravajući simultanu transcendenciju žanra i glavnog ženskog lika u scenama kakve bi teško ostale netaknute u nekom “mainstream” studijskom projektu (“indie” kompanija Neon stoji iza “Osvete”, “Parazita”, “Titana”, “Zločina budućnosti” i “Bazena beskraja”).
Luda i nezaboravna završnica, od koje bi se neki gledatelji mogli prekrstiti, poprilično je nasilna i provokativna u redateljskoj/glumačkoj egzekuciji i “Immaculate” se, ako ništa, isplati pogledati samo da dočekate finale kad Cecilia doživljava slom, ali i izdržava nadljudske napore.
Mohan režira ključnu scenu agonizirajućeg poroda u neprekinutom kadru i prizor Cecilije s licem premazanim krvlju kako primordijalno vrisne iz petnih žila zasigurno će postati jedna od ikoničkih slika modernog horora i okruniti glumicu za “kraljicu vriska”. U ime oca i sina i Sydney Sweeney.
Black Bear - Fifty-fifty Films -/Collection Christophel Via Afp
"Blagoslovi me, Oče, griješila sam", kao da poručuje zvijezda trenutka Sydney Sweeney s plakata horora “Bezgrešna” (“Immaculate”). Prezgodna glumica s “tijelom za grijeh” glumi djevičansku časnu sestru većinom zakopčanu do grla i subvertira vlastiti imidž nove seks-bombe, ali s namigom.
“Grešnoj” Sydney Sweeney, koja je karijeru započela hororom (“Odjel straha” Johna Carpentera), trebala je ova uloga i projekt kao što je “Bezgrešna” nakon nastupa u filmu “Reality”, budući da je navikla gledatelje na razgolićavanje bujnih grudi pred kamerom, od dramske serije “Euforija” do erotskog trilera “Voajeri”, pa čak i romantične komedije “Samo ne ti”.
FILM: Immaculate; horor; SAD, 2024. REŽIJA: Michael Mohan ULOGE: Sydney Sweeney, Alvaro Morte DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: *** ½
Glumica pokazuje da ima i “glavu za posao”, ne samo “tijelo za grijeh”, odigravši i ulogu producentice filma u kojem se njezin lik, časna sestra Cecilia, u konačnici zalaže za devizu “moje tijelo, moj izbor” i bori se protiv religioznih fanatika i patrijarhalnih konzervativaca s obje strane ekrana (odatle onaj “namig” gore), dok je njezina borba za pravo na žensku slobodu i tjelesnu autonomiju prepoznatljiva od Amerike do Hrvatske.
Metakomponenta u paketu s dojmljivom glavnom ulogom mlade zvijezde i nezaboravnim završetkom čini “Immaculate” iznadprosječnim natprirodnim hororom religiozne vrste (boljim od mnogih novijih predstavnika žanra, kao što su “Obred”, “Časna”, “Đavolji plijen”, “Papin egzorcist” i “Časna II”), a možda bi ostavljao i (još) bolji dojam da ne dolazi u kina poslije superiornog i postavkom vrlo sličnog “Prvog pretkazanja”, s kojim bi mogao tvoriti “double bill”.
Časna Cecilia također dolazi iz Amerike u Italiju, u osamljeni samostan gdje se odvijaju čudne stvari kao u sirotištu u “First Omen”. Jasno je to od uvodne scene i neuspjelog paničnog bijega mlade časne iz samostana (Simona Tabasco); nesretnicu hvataju opatice s crvenim maskama na licu i zakapaju je živu.
Svatko tko je gledao slične horore sluti da bi Cecilia mogla zauzeti njezino mjesto i da joj prijeti slična sudbina ako se ne bude podredila volji glavne časne sestre (Dora Romano) i svećenika Sala Tedeschija (Alvaro Morte; Profesor iz serije “Kuća od papira”). Ominozna glazba i noćna mora (časne s crvenom maskom uvlače se Ceciliji u snove) sugeriraju takvo što.
Ipak, Cecilijina je vjera neupitna otkako je kao klinka preživjela nesreću, utapanje na zaleđenom jezeru, kad su je oživljavali sedam minuta. “Znam da me Bog spasio s razlogom”, govori Cecilia koja je stigla u samostan “kao da su je anđeli izručili ravno s neba”. Je li taj “razlog” bezgrešno začeće na tragu Blažene Djevice Marije? Jer Cecilia ubrzo misteriozno zatrudni (dijete u njezinoj utrobi začeto je bez grijeha) i ona doznaje da mora “ostati ovdje dok se ne rodi Spasitelj”.
Nakon što je u prethodnoj suradnji s glumicom “The Voyeurs” poželio oživiti voajerske erotske trilere devedesetih poput “Slivera”, redatelj Michael Mohan bildanjem zlokobne atmosfere nastoji evocirati još starije horore od kraja šezdesetih do početka osamdesetih, kao što su “Rosemaryna beba” Romana Polanskog, “Pretkazanje” Richarda Donnera, “Suspiria” Darija Argenta i “Opsjednutost” Andrzeja Zulawskog, uz natruhe modernog “elevated horrora” tipa “Sveta Maud” Rose Glass.
Međutim, “Bezgrešna” istinski živne tek u trećem činu, kad Mohan pronađe inspiraciju u ekstremnim francuskim filmovima strave (“Carski rez”) i prizemlji nadnaravni religiozni horor, uroni ga do guše u krv i načini nesvakidašnje brutalnim, osiguravajući simultanu transcendenciju žanra i glavnog ženskog lika u scenama kakve bi teško ostale netaknute u nekom “mainstream” studijskom projektu (“indie” kompanija Neon stoji iza “Osvete”, “Parazita”, “Titana”, “Zločina budućnosti” i “Bazena beskraja”).
Luda i nezaboravna završnica, od koje bi se neki gledatelji mogli prekrstiti, poprilično je nasilna i provokativna u redateljskoj/glumačkoj egzekuciji i “Immaculate” se, ako ništa, isplati pogledati samo da dočekate finale kad Cecilia doživljava slom, ali i izdržava nadljudske napore.
Mohan režira ključnu scenu agonizirajućeg poroda u neprekinutom kadru i prizor Cecilije s licem premazanim krvlju kako primordijalno vrisne iz petnih žila zasigurno će postati jedna od ikoničkih slika modernog horora i okruniti glumicu za “kraljicu vriska”. U ime oca i sina i Sydney Sweeney.
